Kao što se dešavalo sa roditeljstvom u prošlosti, i danas se roditelji pitaju :»Kako se nositi sa  dječjim, burnim, ljutitim reakcijama?» Kako mogu uraditi da me djeca čuju u ispunjavanju  svojih obaveza, bez odlaganja i protestovanja?» Kako mogu pomoći svojoj porodici da živi  skladnije?» i mnoga druga pitanja. 

Porodice su danas drugačije. Mi imamo različita očekivanja od roditeljstva, naše djece i  bračnog odnosa od naših roditelja. Okruženi smo mnoštvom informacija koje nam mogu  pomoći u ovom procesu. Možda je to i najbolja stvar za novu generaciju roditelja. Jer imamo  toliko izbora i bogatstvo primjera za unaprjeđenje roditeljstva i sretniji život. 

Ipak, sa druge strane današnji roditelji su često kritični prema sebi jer se vežu za mit o  idealnoj porodici. Ponekad se uspoređuju sa svojim porodicama porijekla, drugim  porodicama iz svog socijalnog kruga, sa trenutno dostupnim teorijskim okvirima, i u ovom  procesu se dogodi da postaju zbunjeni o vlastitim roditeljskim vještinama i sposobnostima a  često i svojoj ulozi u odgoju djeteta. 

Često čujemo da su roditelji zarobljeni između dvije važne uloge roditelja i prijatelja. 

Roditelji kažu: "Ja sam prvo prijatelj pa onda roditelj djetetu", "Moje dijete i ja smo  prijatelji", "Ja se ne smatram roditeljem, jer mi imamo prijateljski odnos". 

Roditelji su osobe koje imaju krajnju odgovornost da nauče djecu ispravnom i poželjnom  ponašanju. Roditelji su učitelji u ovom odnosu. U našem jeziku i kulturi se može čuti  rečenica: "Ovo dijete treba naučiti ponašanju".

U većini slučajeva ova rečenica podrazumijeva negativnu kaznu za dijete kao korektivni mehanizam. Umjesto da  kažnjavamo dijete u tom trenutku možemo iskoristiti priliku za učenje novog poželjnog  ponašanja. 

Ovo se radi na pozitivan način koji odgovara na datu situaciju kroz učenje novog poželjnog  ponašanja i zaustavljanje nepoželjnog. 

Nepoželjno ponašanje se treba prepoznati kao potreba za učenjem poželjnog ponašanja, a  ne kao izgovor za kaznu. Kazna je najgori učitelj. Samo uči djecu kako se ne trebaju ponašati  a ne kako trebaju. 

Pozitivno roditeljstvo donosi strategije i pristupe rada sa djecom utemeljno na istraživanjima i primijenjenoj praksi.  Istraživanja su pokazala da najefikasniji način za smanjenje problemskog ponašanja kod djece u jačanju poželjnog ponašanja kroz pozitivno ohrabrenje i podržavanje.

Ovo je lakše za roditelje nego li slabljenje nepoželjnog ponašanja koristeći negativne postupke i  komunikaciju.

 

Naredni put kada vaše dijete uradi nešto što vam se ne dopada, prije nego li reagujete  zapitajte se kako bi voljeli da se dijete ponaša. Umjesto da pomislite: "Ovo dijete treba  kazniti za ovo grozno ponašanje» možete reći: «Ja trebam naučiti ovo dijete ispravnom  ponašanju". 

Vaše će dijete uvijek bolje reagovati na pokušaj učenja novog ponašanja nego li kaznu, jer  vas voli i želi biti blisko s vama i osjećati se voljeno. 

Za roditelje a i za društvo u cjelini, je mnogo lakše oblikovati dijete nego popravljati čovjeka.

Za portal svezabebe.ba piše

Armina Čerkić, dipl. psiholog, porodična psihoterapeutica i ICI Life Coach