Podržimo Zaru na "putu ka zvijezdama"

Rođenje djeteta je najveća sreća u životu roditelja. To malo stvorenje promijeni život svima i ispuni ga novim obavezama, ali i radošću.

Bračni par Sivčević bio je presretan kada je na svijet došla mala Zara, ali umjesto lijepih vijesti, ljekari su ih dočekali s viješću da je djevojčica bolesna i da neće preživjeti. No, roditeljska ljubav dala im je snagu i odlučili su se boriti za život svoje kćerke.

Zara će uskoro napuniti 10 godina. Lijepa djevojčica, nasmijanog lica i vedrih očiju, već godinama se bori. Nosila je gips i prošla brojne operacije, te svaki dan ide na fiziokalne terapije. Puzala je polako i s mukom, a potom "četveronoške" ustajala i kretala se, da bi nakon godina teških i bolnih vježbi na kojima je znala i plakati, napravila prve korake. Kada su od Zare odustali svi, nisu njeni roditelji i porodica, te ljekari iz Slovenije.

"Zara je sve. Ona je draga djevojčica. Ovo ne kažem zato što je moja, nego što je baš draga. U smislu da je vedra, nasmijana, voli ljude, život, stvari, cvijeće, biljke, životinje. Svaki dan. Ujutro u pola šest kad svi jedva progledaju, ona se budi sa smijehom 'stotine bisera svojih' i kaže 'O mami kako je lijep dan". Ja uvijek, ali baš uvijek pomislim od kuda joj toliko i takve ljubavi za sve -čiste, iskrene, lijepe", kazala nam je Zarina mama Gordana.

Zara rođena je 11. maja 2006. godine u 28. sedmici trudnoće jer je majka Gordana dobila preeklampsiju. Rođena je s težinom od 820 grama i dužinom 30, 5 cm i po rođenju je provela 67 dana u inkubatoru. Postavljena joj je dijagnoza cerebralne paralize - hipotonični sindrom. Kako kaže njena majka, ljekari su je otpisali.

"Niko nema pravo ni profesionalno, ni moralno, emotivno, ljudsko uostalom da kaže roditelju da mu od djeteta nema ništa, da moli Boga da umre, ili što je najcrnje da pita majku zašto nije abortirala dijete. I tu se pojavilo ogorčenje, bijes, nevjerica da su diplomirani doktori, magistri medicine, doktori profesori fizijatri, neuropedijatri spremni reći roditelju da od njegovog djeteta nema ništa. Ja sam osoba koja čvrsto vjeruje u svoju volju, u snagu i nikad me takva mišljenja nisu obeshrabrila. Išli smo dalje. Muž i ja smo jednostavno osobe koje nisu odustale nikada. Od borbe za Zarin i najmanji pomak", rekla je Gordana za Klix.ba.

Po rođenju, Zara je nepunu godinu dana nosila gips na obje noge, te je 2007. prvi put operirana u Sarajevu gdje su joj produžili Ahilovu tetivu na lijevoj nozi. Početkom 2008. s mamom je došla u Sloveniju na Neuropedijatrijsku kliniku u Ljubljani gdje je pacijent dr. Davida Neubauera. Tokom 2011. i 2012. godine u Opatiji operirala desni kuk i lijevo stopalo.

Sve troškove liječenja plaćaju Zarini roditelji - od operacija, preko pregleda, do pomagala i terapija. BiH ne priznaje troškove ove vrste liječenja. Kako kaže Gordana, ljekari su joj rekli da je to "nepotrebno ulaganje novca u nešto (nešto je Zara) što nema izlječenja: kažu šteta što ne boluje od karcinoma ili leukemije, kad je već bolesna, onda bi joj kao država plaćala troškove liječenja". Sistem u BiH, na sramotu svih, ne priznaje Zarin zdravstveni slučaj i ovoj djevojčici, osim dobrih ljudi, niko od vlasti nije pomogao.

Bračni par Sivčević snalazi se na razne načine kako bi platili sve troškove. Gordana pravi lutke već godinama i zovu se "Lutka za Zaru". Izrađene su od prekrasnih materijala koje dobijaju na poklon, a doniraju ih brojni ljudi iz Slovenije. Prodaje odjeću za djecu i unikatne salvete. Također, Gordana je napisala i knjigu "Tamo gdje je zagrljaj, tamo je dom". Sav zarađeni novac troše na liječenje i Zarino obrazovanje u CIRIUS-u.

"Ona se bori, mi je samo pratimo. Sve ovo što radim, radim s osjećanjem ljubavi i ljudima koji nam pomažu. Sistem, zdravstvo, 'veliki' - od toga nema ništa. Moraš se boriti za svoje dijete-rekao mi je jednom jedan doktor u Ljubljani. Kad se roditelj bori drugi ga samo prate. Ljudi trebaju vođu. Ja sam odlučila da budem vođa borbe moje kćerke. Ona se bori svojom snagom, upornošću i voljom svaki dan. Ja se borim uz nju pjesmama, lutkama, jer jedino time mogu ljudima reći hvala za divnu želju da pomognu Zari", kaže Gordana.

Gordanina snaga i Zarina volja i upornost, oduševili su cijelu regiju, ali i Evropu. Obični ljudi, mediji, bolnice, dijele ovu Zarinu priču pozivajući sve dobre ljude da pomognu u ostvarenju Zarinog sna i njenom "putu ka zvijezdama", a to je da nastaviti koračati i biti jaka.

"Svaki dan vježbi, napora, suza. Svaki dan sreće zbog malog uspjeha. Bez koordinacije vida i ruku, nerazvijenih mišića, nerazvijenog vezivnog tkiva, nekontrolisanih gibova tijela...sve je to ona predanim i napornim vježbanjem savladavala, naučila svoje tijelo da sluša. A pametnica je. Velika.

Iz te želje da hoda, iz te velike želje proizašla je velika poslušnost. Njeno tijelo sluša njen um. Tim stručnjaka koji radi sa Zarom svakodnevno, mišljenja je da je ovo vrijeme njene potpune psihofizične zrelosti, da u periodu od godinu-dvije može postići mnogo više nego sve do sada, ali i vrijeme poslije toga...

Ova stranica je film o Zarinoj borbi. O njenom putu do zvjezda. Od male sićušne mrvice koju su mnogi plašili se i pogledati, od bebe zbog koje su se babe krstile prizivajući sve svece i anđele da joj budu u pomoć (ponajprije da umre, jer pomisao na život koji je čeka kod njih je izazivala očaj),

Zara se izborila za svoju sreću. Ide u školu, govori slovenski bolje od mene, spretnija je na računaru od odraslijih od sebe, obožava muziku. Vozi bicikl ortopedski, pliva, ustaje na noge i stane. I čeka svoj jedan dan.

Znam da razumijete moju ljubav. Znam da prepoznajete moju želju i sve moje pokušaje da joj pomognem. Znam da shvatate moju sigurnost u vjeru da će ona uspjeti. I isto tako znam da ćete nam pomoći.

Samo onaj jedan trenutak od srca, kad shvatite da je sve prolazno, osim osjećaja zadovoljstva što ste bili dio nečije sreće", napisala je Gordana na Facebook stranici "Zara ka zvijezdama" na kojoj prati Zarinu borbu i napredak.

Ukoliko želite podržati Zaru na njenom putu "ka zvijezdama" to možete učiniti kupovinom lutki, knjige, salveta, odjeće ili uplatama na račune.