Mame pričaju

Piše: CaraDara

Da li vam se dešava da dobijate savjete o organizaciji sopstvenog vremena? Da vam prijatelji govore da malo ostavite dijete kod babe i dede (kao da ne znate da to možete uraditi)? Da vam kažu da izgledate umorno, isprano i da niste više kao nekad?

Piše: Mama sa bloga Mommy who hasn’t got a clue

Gete je to lijepo sročio u jednoj rečenici: ‘Mogla bi se roditi već vaspitana djeca, ako bi roditelji bili vaspitani.’

Piše: Mama sa bloga Mommy who hasn’t got a clue

Drage trudnice, kad sam pisala ovaj tekst svakako za cilj nisam imala da Vas plašim. Žene su privilegovane ulogom majke. Bez obzira na sve, porođaj je najljepši događaj u životu roditelja, jer dobijate najvoljenije biće u svom životu. Svakako da od porođaja nemam traumu, a u prilog tome govori i činjenica da smo se odlučili za drugo dijete, već sljedeće godine.

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Koliko malo zapravo znamo o roditeljstvu pre nego što nam se dogodi! Čitamo, razgovaramo, posmatramo druge roditelje, a zapravo ni u najluđim snovima ne slutimo kako to ZAISTA izgleda. Kada se samo sjetim svojih ideja o tome kakva ću majka biti, sada se samo nasmijem, nerijetko i postidim. Koliko sam naivna bila, koliko nisam poznavala djecu.

Piše: Mama Tatjana sa bloga "Mamizam"

Spustila sam bebu u krevetac. Budi se svakih sat vremena, uzmem ga u naručje, a on namjesti glavicu uz moj vrat, njušne me, uzdahne duboko, sa olakšanjem što se uvjerio da njegova mama nije odmakla daleko, te nastavi spavati dubokim snom. Spustila sam ga nazad i nastavila ga gledati i slušati kako diše. Ne postoji ništa tako umirujuće kao ravnomjerno disanje bebe i pogled na to malo, bucmasto, anđeosko lice.

Piše: Mama Tamara sa bloga Geravodeli

Niko nikada na svetu nije bio spreman za dijete. Jednostavno, pojma nemate šta vas čeka dok ne postanete roditelj. Vaš roditeljski put zavisi od vas samih, ali i od karaktera vašeg djeteta. Nemojte misliti da ga možete promijeniti. Ne. Pokušajte da ga oblikujete i da ga podržavate jer niko nikad nije pobjedio vetrenjaču.

Piše: Mama Tičica

Pomislih-ako sada ne napišem svoju priču o dojenju, već dugo namjeravanu, neću nikad (ili ko zna kada ću), jer u toku je nedjelja posvećena dojenju! I sama sam mišljenja da je INFORMISANJE često presudno, u najmanju ruku jako VAŽNO- informisanje NA VRIJEME i NA PRAVOM MJESTU!

Piše: Vedrana Seksan (Seksan i grad/Magazin Gracija)

Već desetak godina u dvorištu moje zgrade, tako gdje mi je okrenut prozor spavaće sobe, nalazi se obdanište. Kroz uvijek otvoreni prozor, negdje oko sedam ujutro, prvo dopre zvuk automobila koji se zaustavlja. Zatim zvuk prigušenog dječijeg plača, zatim otvaranja vrata, zatim zaglušujućeg dječijeg plača, u kojem možeš vrlo jasno razaznati rečenicu koja se, uz varijacije raznih vrsta, uvijek svodi na – ne daj me, molim te. Roditeljsko ubjeđivanje je prigušeno. Plač traje sve dok ne uđu u vrtić. Čuješ ga još i kad se vrata vrtića zatvore. Čuješ ga ponekad čak i nakon što se upali automobil i rodtelj ode.

Piše: Danijela Dragosavljevic (Fitmama Ba)

Nama roditeljima sklonim savršenstvu ta ideja da su djeca ovisnici i da ih treba spašavati iz ralja ovisnosti o elektroničkim napravama zvuči vrlo primamljivo.

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Kako brzo raste! Evo već se navršio čitav mjesec kako smo uveli čvrstu hranu. Ono što sam shvatila neprekidno iščitavajući i istražujući osnovne principe ishrane za bebe je da pravila skoro da i nema. U nekim priručnicima ćete naći da se određena namirnica uvodi već od šestog mjeseca, a drugom se preporučuje njeno uvođenje tek od osmog. Kako smo mi te probleme premostili i koje sam zaključke izvela, potrudiću se da navedem i objasnim u ovom tekstu.