5 stvari koje trebate prestati činiti sebi i djeci
Naravno, da svi želimo najbolje za našu djecu i da bismo najradije da ih zaštitimo od svega što ne valja. Međutim, pitanje je da li je “helihopter roditeljstvo“ prava stvar i koliko je zdravo i za njih i za nas?
Ylonda Gault Cavines, stručnjak za roditeljstvo i kolumnista lista „Huffington Post“ napisala je knjigu „Dijete, molim: Kako mi je staromodno roditeljstvo pomoglo da se saberem prije nego što se raspadnem“. Njena poruka je da, ako vidite da vam dijete odustaje čim vi niste sa njim u tome što radi to znači da ste sve pogrešno radili. I morate da prestanete odmah!
Kada je Ylonda rodila prvo dijete pre 16 godina, ona je radila ono što mnoge mame danas rade: uklonila je sve prepreke da podigne samopouzdanje svoje kćerke, da zaštiti njena osjećanja i učini njenu misao moćnom.
Isto je bilo i sa drugim djetetom. Ali, u vrijeme kada je treća beba došla na svijet sedam godina kasnije, Ylonda je udarila u zid. Bila je iscrpljena, mrzovoljna i toliko zauzeta trčanjem sa fudbalskih utakmica na vannastavne aktivnosti, da nije imala uopšte vremena za sebe.
U početku, mislila je da je krivica njena. Kada i zašto je roditeljstvo postalo ovako teško? – pitala se. Onda je mukom natjerana shvatila: voljeti svoju djecu ne znači satrati sebe i prestati da brineš o sopstvenim potrebama. Majka, ne da ne treba, nego ne smije da smatra centrom svog života njihove aktivnosti i udovoljavanje njima.
Poenta je osposobiti ih za život i naučiti ih sve ono što ti znaš, a ne raditi to dovijeka umjesto njih. Evo pet stvari koje majke treba da prestanu da rade svojoj djeci:
1. Tjerati ih da idu na aktivnosti koje nisu sami odabrali
Možemo uvijek upisati dijete na neku aktivnost koju ono ne želi i očekivati da će je vremenom zavoljeti ili se zainteresovati za nju. Vodati ih sa stranih jezika na tenis i sa tenisa na karate i tako unedogled. Ali, sve je uzalud ako im to ne leži i ne dopada im se.
Godinama sam obje moje kćerke učila da sviraju klavir, navijala, bodrila ih i terala da vježbaju. Nikada to nisu zavoljele a samim tim ni dale neke razultate. Kada se sada toga jsetim, sa žaljenjem pomislim koliko sam vremena i novca mogla da uštedim da sam to shvatila na vrijeme.
2. Nagovarati ih da jedu povrće
Ne možemo očekivati da djeca uvijek znaju šta je najbolje za njih, kaže Kavinesova. Oni jednostavno nemaju naše iskustvo i znanje. Sa obje moje kćerke, imala sam dugačke razgovore o tome zašto treba da jedu svoj brokulu i koliko je to dobro za njih. Dangubili smo, a one bi opet mrljavile. Sa svojim sinom, koji mi je treće dijete, jednostavno kažem: „Dovuci svoje dupence ovamo i jedi.“ I stvar je riješena.
3. Predstavljanje svijeta kao boljeg mjesta nego što jeste
Budimo iskreni. Mi svi predstavljamo svijet boljim mjestom nego što jeste, barem kada su naša djeca u pitanju. Treba biti realan i govoriti deci da svijet zna da bude i tek kako opasan. Ovo se posebno odnosi na djecu koja odrastaju u osjećaju u manje privilegovanim uslovima, trpeći nepravdu usljed društvenih okolnosti. Umesto da se to od njih krije, treba im objasniti da će u životu morati da se potrude više od drugih.
4. Ne smijemo ignorisati naše potrebe
„Samo naprijed, trudite se da budete super-mama, ali ako to radite u prljavoj majici, masne kose i uvek oznojene, koja je poruka koju šaljete svojoj djeci?“ pita Kavinesova. Kada je shvatila da je ignorisanje sopstvenih potreba ugrozilo njeno psihičko i fizičko zdravlje, ona je počela da vodi djecu sa sobom na treninge. „Jeste da je to bilo u rano jutro, ali smo nosili bojanke i grickalice, i oni su prisustvovali mom kardio kik-boks treningu“, kaže ona. „Navikli su se na to kao i na sve u životu, a ja sam se osjećala mnogo bolje.“
5. Ne smijemo dozvoliti da misle da su nepogrešivi
Nije u našoj moći da utičemo na snagu svoje djece, ali moramo im pomoći da shvate ko su i koliko mogu. Nedavno sam doživejla da slušam jedno dijete na viloini koje je toliko griješilo da su djeca u publici glasno negodovala na toliko odsustvo sluha. To je proizvod roditelja koji nije iskren sa svojim detetom i koji mu sve dopušta.
Ne volimo da vidimo svoju djecu povrijeđenu ili uznemirenu, ali ponekad je nepohodno reći im istinu. Ne možemo ih zaštititi od svega. Ali i ne treba, jer kad-tad će se naći sami u tom svijetu totalno nespremni za ono što ih čeka. Naše je da ih naučimo, a ne da ih prezaštićujemo.
(svezabebe.ba/Detinjarije.com)