Ispovijest mame: Na ovo su me trebali upozoriti!
Donosimo vam zanimljivu isposvijest jedne mame koja otvoreno govori o svim onim stvarima koje su je iznenadile kada je dobila prvo dijete. Ona je vlasnica je bloga na kojem piše o modi i o planiranju vjenčanja, ali je u posljednje vrijeme počela pisati i o majčinstvu. Dok je bila trudna svi su je upozoravali na razne stvari, ali joj neke bitne stvari nitko nije naglasio. U ovom tekstu ona piše o tome.
Dok sam bila trudna, svi su me upozoravali na ono što me dalje čeka. Upozorenja su prštala sa svih strana, a upozoravali su me na sve: od zastrašujuće boli pri porodu do toga da se mogu pozdraviti sa svojim “ja” nakon što dobijem dijete. Čak su me i nepoznati ljudi upozoravali.
Bilo je trenutaka kad sam se osjećala kao zatvorenik koji čeka smrtnu kaznu, pokušavajući uživati u malim zadovoljstvima, jer, kako ljudi kažu, izgleda da ću još samo kratko vremena moći uživati!
“Uživaj dok možeš u svom mužu, jer će ti dijete nakon što se rodi oduzeti sve vrijeme i rijetko ćete imati priliku ostati sami!”, “Kupi jednodijelni kupaći kostim za iduće ljeto jer tvoje tijelo više nikad neće biti isto”. Ili, još gore, savjet koji sam dobila od svoje liječnice kada sam joj priznala kako me strah da više neću biti privlačna svom mužu: “Nakon prvog djeteta ćeš moći smršavjeti, ali nakon drugog zaboravi na liniju. Do tada ćeš biti toliko umorna da ti to neće biti važno.”
Omiljeni savjet bio mi je: “Spavaj dok još možeš!” (kao i “Uživaj u tišini”, “Sredi nokte jer se nakon porođaja time nećeš moći baviti” i dobar stari savjet “Nikada se nećeš imati vremena otuširati”).
Ali uza sva ta zastrašujuća upozorenja koja su mi stvorila utisak kao da se kraj svijeta približava, zaboravili su me upozoriti na ono što neizostavno slijedi.
Zaboravili su me upozoriti da će se nakon svih tih dugih sati trudova moje srce otopiti kad prvi put vidim lice svoje bebe. Trebali su me upozoriti da se suze radosnice ne mogu kontrolirati. I da mogu poteći samo zbog toga što držite svoje dijete u naručju. I da uvijek trebate nositi maramice sa sobom.
Trebali su me upozoriti da ću svog muža voljeti još više kad postane otac mog malog savršenog zamotuljka i da se neću sjećati načina na koji sam ga ranije voljela. Da ćemo se i dalje suočavati sa svađama i izazovima, ali i da ćemo izmišljati nove načine kako biti zajedno a da i beba bude s nama. Da ćemo joj smišljati blesava imena i smijati se do suza. Da ću ga, dok joj mijenja pelene, čuti kako joj govori: “Ja sam tata. Ta-ta. Prva riječ će ti biti tata.” I da će me preplaviti lavina emocija…
Trebali su me upozoriti da ću ako budem jela zdravu hranu u normalnim količinama pružiti svojoj bebi dovoljno hranjivih tvari kroz mlijeko. Trebali su me upozoriti da u početku neću ni pomišljati na dijetu. Da ću zadrhtati od sreće kad mi liječnik kaže da beba dobro napreduje i da ima normalnu kilažu za svoj uzrast. Da neću biti opsjednuta svojom, nego njezinom kilažom. Da će se moje tijelo samo od sebe ponovo vratiti na staro i da ću ući u svoje stare hlače u roku od šest tjedana. I da će mi muž govoriti da sam seksi – veoma često i veoma uvjerljivo.
Trebali su me upozoriti da ću bez obzira na iscrpljenost uvijek ostati u snazi jer me ona čeka. Da ću, dok svi ostali spavaju, u 4 sata ujutro ležati pored nje i plakati jer dani tako brzo prolaze.
Trebali su me upozoriti da će mi se srce slomiti kad preraste svoju prvu odjeću. Da ću nekim danima samo poželjeti sjediti pored nje i gledati u nju bez obzira na sve svoje obveze. Da me njezin plač neće izluđivati već poticati na djelovanje, i da ću se osjećati kao superheroj kad je uspijem umiriti.
Trebali su mi reći da ću ipak spavati. Možda ne svake večeri i možda ne toliko sati u nizu, ali dovoljno. Da ću se svaki put kad bude spavala na mojim prsima bojati da je to i zadnji put, i da će to biti moj jedini strah koji se tiče sna. Trebali su mi reći da će ona postati moj cjelodnevni posao i najbolji posao koji ću ikad imati.
Trebali su me upozoriti da ću ipak uspjeti srediti nokte, ali da ću, dok sam na manikuri, drugom rukom tipkati poruku mužu i pisati mu da mi nedostaju.
Trebali su me upozoriti da će se apsolutno sve promijeniti kad postanem majka, ali i da nikad više neću poželjeti vratiti se na staro. Trebali su mi reći da će mi život postati neusporedivo bogatiji, ljepši i ispunjeniji i da ću uvijek kad se sjetim stare sebe pomisliti: Jadna ja. Tada još nisam poznavala svoju bebu.
(svezabebe.ba/Jenny Studenroth Gerson)
![[VIDEO] Trudnoća i porod u 3 minute](http://svezabebe.ba/beba/modules/mod_news_pro_gk5/cache/stories.slike.sve_o_bebama.baba-dolazi.beba-maternicansp-177.jpg)
