fbpx
facebook twitter youtube pinterest instagram

porodilje-bih

Gdje i u kojoj domaćoj bolnici obaviti porođaj, pitanje je koje muči većinu trudnica kada započnu s planiranjem poroda, no nakon traumatskih iskustava što ih žene već godinama doživljavaju u hrvatskim bolnicama pitanje je sve samo ne jednostavno. 

Prisiljavanje na ležeći položaj tijekom poroda, dovršavanje poroda carskim rezom kada to i nije potrebno, ubrzavanje procesa epiziotomijom, verbalno vrijeđanje, nehuman odnos liječnika i liječničkog osoblja, nepuštanje pratnje unatoč završenom porodničkom tečaju, izazivanje poroda nalijeganjem laktom na trbuh – samo su neki od primjera kršenja prava trudnica u prosječnom domaćem rodilištu. 

Rijetka se trudnica nije susrela s nekim od nabrojanih ili sličnih oblika nasilja u porodu, no unatoč tome trudnice vrlo rijetko prijavljuju kršenje svojih prava nadležnim osobama u bolnicama.

Hrvatski zakoni za zaštitu prava pacijenata ne poznaju izraz 'nasilje u porodu', a još uvijek ne postoji zakon koji regulira ovaj segment prava žena. Problem dodatno usložnjuje i činjenica da većina trudnica, ali ni javnost još uvijek ovaj oblik nasilja nisu prepoznali kao duboko institucionalno nasilje nad ženinim tijelom i mentalnim zdravljem.

O tome kako u velikom broju slučajeva izgleda porod u hrvatskim bolnicama svjedoče brojna anonimna svjedočanstva bivših trudnica, korisnica foruma udruge Rode, organizacije koja već nekoliko godina ovom problemu posvećuje iznimu pozornost, o čemu svjedoče i dvije konferencije prePOROD na temu maternalne skrbi i nasilja u porodu koje je njihov tim uspješno organizirao ove i protekle gdine. 

Nasilje u porodu tabu je tema od koje domaća ginekološka struka uglavnom bježi kao vrag od tamjana, no ne i inozemni stručnjaci koji povremeno posjećuju Hrvatsku i ostaju negativno iznenađeni odnosom zdravstvenog osoblja prema trudnicama. Svjetski poznata edukatorica iz područja porođajne skrbi, Australka Andrea Robertson koja je u Zagrebu gostovala 2011. godine po povratku u domovinu u svom je dnevniku pisala o susretu s hrvatskim trudnicama.

mlijecna_konferencija

Nakon što je odlazak u zemlje Europske unije postao administrativno mnogo jednostavniji, broj liječnika/ica i zdravstvenih radnika/ica koji predaju zahtjeve za odlazak iz hrvatskog zdravstvenog sustava, zbog realizacije svojih profesionalnih ambicija svaki danom raste. Iako se Hrvatska liječnička komora i Ministarstvo zdravstva prave kao da je sve u redu, iz Hrvatske udruge bolničkih liječnika upozoravaju kako je 91 liječnik već otišao, a njih 600 se sprema potražiti zaposlenje u inozemstvu.

Jedan od primjera u kojima se vidi razočarenje hrvatskim zdravstvenim sustavom je i slučaj Mire Hemerich, liječnice koja je nakon dugogodišnjeg rada u ginekološkoj struci odlučila profesionalno zadovoljstvo pronaći izvan naše zemlje, u jednoj bolnici u Irskoj. Pitamo je kakav je odnos prema trudnicama u rađaoni bolnice u kojoj je zaposlena

"Trudnice imaju sva prava, sve što se oko njih radi im se objasni i pita za dopuštenje, planovi poroda su normalna stvar, apsolutno je nemoguće da itko od osoblja bude neljubazan ili da ima "loš dan", žene rađaju u apartmanima na koje je svatko tko dolazi, pa tako i mi liječnici, dužan pokucati prije ulaska, supruzi i partneri su s njima od početka do kraja poroda, prisutni i pri šivanju, na carskom rezu, a kad je dijete rođeno, najprije ide majci na prsa, a nakon desetak minuta otac s djetetom odlazi u prostoriju za malo intenzivniji nadzor, gdje uskoro nakon operacije dolazi i majka i bude tu oko sat vremena s partnerom i djetetom i pod intenzivnim nadzorom osoblja." 

"Kad rodilja ode u svoju sobu cijela obitelj može boraviti s njom i djetetom. Žene su u svojoj odjeći, nema ni klizme ni brijanja prije poroda, kao ni prije carskog reza, mi liječnici smo svi u civilu što pridonosi da se umanji osjećaj distance između nas i pacijentica, a samo u operacionoj sali oblačimo plavu odjeću. Neugodno "nalijeganje na trbuh" pri kraju poroda kojega se rodilje u Hrvatskoj mahom groze a redovito ga dobivaju "u paketu" s porodom, ovdje je apsolutno zabranjeno!" 

"Nema golotinje u viziti već se samo pogleda babinjaču ako postoji neki problem, naravno uz paravan navučen oko cijelog kreveta. U trudnoći nema ni jednog vaginalnog pregleda, osim ako je trudnoća ozbiljno ugrožena, a i tada je pravilo pregledavati što manje," kaže Hemerich još uvijek pozitivno šokirana irskim sustavom maternalne skrbi.

Trudnice vrlo rijetko prijavljuju nasilje u porodu, prije svega zato što su u vrijeme pred porod i poslije poroda fokusirane na zdravlje i dobrobit djeteta te druge prioritetne obaveze. No, razlog djelomice leži i u činjenici da je institucionalno nasilje poput ovoga duboko ukorijenjeno u društvo i kolektivnu svijest, pa ga žene ni ne osvještavaju.


 Kome i kako prijaviti nasilje u porodu?, pitanje je koje postavljamo Danieli Drandić iz udruge Roda.

"Prava trudnica štiti Zakon o zaštiti prava pacijenata, a na našoj stranici rodilišta.roda.hr svi koje to zanima mogu pronaći korisne informacije o temama poroda i pravima trudnica i rodilja.  Na istom mjestu žene mogu prijaviti nasilje u porodu u obrascu koji smo za to pripremile. Ako žena smatra da su u porodu ili trudnoći narušena njezina prava može napisati pismo s pritužbama koje treba poslati na tri adrese: bolnici, ravnatelju bolnice i ravnatelju službe. Ako se povreda prava ticala liječnika treba slati pritužbu Hrvatskoj liječničkoj komori, a ako se ticala babice onda Hrvatskoj komori primalja. Postoji i povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata, ako žena živi u jednom županiji, a rodila je u drugoj pritužbe treba slati treba slati na obje adrese."

Aktivistica Roda smatra da je prije svega potebno mijenati opću kulturu ponašanja u zdravstvu.

"Korisnice i korisnici ne bi trebali strahovati od 'bijele kute', trebali bi znati da u liječničkoj skrbi mogu očekivati partnerski odnos i minimum privatnosti. U rodilištima u Velikoj Britaniji vrata rađaone su zatvorena, kod nas u rađaonama nekad nema ni vrata, zavjesa, vrlo često ni paravana. Najčešće postoje boksovi odvojeni staklenim ili niskim pregradama. Na novoizgrađena rodilišta stavlja se skupi kamen na pročelje, a ženina privatnost nije važna. U slučajevima kada žene odluče odbiti bilo koju od intervencija, strahuju od verbalnih napada i ostalih 'mjera'. U bijeloj bolničkoj pidžami postaju dio bolničkog inventara, umjesto da ih se tretira s poštovanjem i pažnjom."

Pitamo Danielu Drandić smatra li da je tema nasilja u porodu u posljednje vrijeme postala vidljivija u javnosti, naročito nakon nekoliko sudskih presuda donesenih protiv liječnika zbog nestručnog vođenja poroda. 

"Iako još uvijek ne možemo reći da se promijenio odnos prema rodiljama u rodilištima, mislim da tema postaje sve vidljivija i da se o tome počelo u rodilištima i liječničkim kuloarima sve više otvoreno govoriti."

Da je područje porodništva i ginekologije još uvijek čvrst bastion patrijarhata posve je jasno i nakon površnog pregleda foruma udruge Roda, čije korisnice svakodnevno svjedoče o vrstama institucionalnog nasilja koje je nad njima počinjeno tijekom, uoči i poslije poroda.

Hoće li i kada 'nasilje u porodu' dobiti u javnosti i zakonodavnoj praksi prostor i tretman kakav zaslužuje ostaje vidjeti u budućnosti, no recentno stanje zaziva neodložive promjene.

piše:  Antonela Marušić/Voxfeminae.net




srce2016
 
budi kum sos