Moj recept za uspješno dojenje

Piše: Icbmother

Žene u Srbiji nemaju mlijeka! Mlijeko je nestalo iz grudi žena, gdje je otišlo i kada će se vratiti, ne znamo. Obeshrabrujući statistički podaci navode da manje od 20 odsto žena doji svoje bebe! Iako je formula tj. adaptirano mleko u opticaju tek 60 godina a žene i njihove mliječne žlijezde pola miliona godina, gle apsurda, žene se mahom opredjeljuju za nezdraviju, skuplju, konformističku opciju!

Skoro sam naišla na odličan tekst o tome kako proizvođači adaptiranog mlijeka potkopavaju dojenje i prirodno majčino mleko. Elem, jedini problem je u tome što ne vjerujem da je odgovornost za toliki procenat žena koje ne doje u reklami za formulu, već neznanju, strahu, ljenjosti! Da ljenjosti!!!

Sve nam je postalo teško, i ako treba da se oko nečega pomučimo svojski onda to proglasimo za nešto što nije vrijedno truda. Kao da imamo pametnija posla nego da othranimo kako valja tih u prosjeku 1,6 odsto djece što je ima prosječna porodica s djecom u Srbiji. A znamo da smo ih dobili na jedvite jade u tridesetpetoj, iz epruveta, na kredit, kao podstanari, bez posla i još svašta kroz šta prolaze obični parovi u ovoj šugavoj državi. Ili je za sve kriv osiromašeni uranijum?

Ja sam fanatični zaluđenik za dojenje. Kada sam ostala trudna sa prvim djetetom, jedina briga mi je bila da li ću moći da ga dojim. U okolini sam imala drugarice i koje su dojile i koje nisu. Iskustva i stavova je bilo raznih. Osuđivala sam najviše drugaricu koja nije željela da doji svoje dete, iako je imala mlijeka, jer joj je dojenje bilo “odvratno, neprirodno i bolno”. Sad joj se divim jer je imala herca da kaže iskreno kako se osjeća. Nije potegla izgovor “nemam mlijeka”, a bilo bi joj lakše, jer bi tada svi imali razumijevanja za nju.

Nažalost danas niko ne razmišlja o tome koliku odgovornost nosi izjava “nisam imala mlijeka”. Kada to isto kaže 80 odsto žena koje su rodile djecu, samim time što su najglasnija većina, njihov glas postaje najdominantniji i najrasprostranjeniji. Njihov glas kao većinski poprima uticaj “istinitog” za sve one nesnađene, novopečene majke koje u svom okruženju već nemaju podršku da doje. Dojenje jeste lični izbor i ne bi ga trebalo nametati kao prioritet i uslov za “dobru majku”. Sve smo mi dovoljno dobre mame.

Za sve one “lude” žene koje bi išle korak dalje da osiguraju uspješno dojenje najvažnije je da nađete bar samo jednu ženu, bilo prijateljicu, patronažnu sestru ili savjetnicu za dojenje koja će vas ohrabriti i posavjetovati svaki put kad budete ubijeđene da nemate više mlijeka.

Žene prestaju da doje, u ogromnoj većini, u trećem mesecu, ne shvatajući da je do tog smanjenja u količini mlijeka došlo privremeno zbog uspostavljanja normalnog hormonalnog funkcionisanja. Najvažnija stvar u vezi sa dojenjem je da bebu do 4-5 mjeseci starosti (dok se sama ne u obroči) dojite isključivo na zahtjev (to podrazumijeva i noćno dojenje kao najkvalitetnije!). Beba nije ni robot, ni biće koje linearno raste pa joj je u određenom momentu potrebna određena količina hrane. Nekada je gladnija a nekada ne, kao i vi. Zar vam to nije logično! Također, što je češće dojite više mlijeka će nadoći. Sisanje nije za bebu samo hranjenje i pojenje (ako ne pije vodu), već i maženje, smirivanje i sigurnost. Mama je tu za mene.

U svojim ludovanjima i paničnim strahovima vraćala sam se ovom tekstu i savjetima jedne prijateljice. Da bi se pripremila i osigurala uspešno dojenje išla sam i u školicu za trudnice, čitala sve što mi je došlo pod ruku na tu temu, ali najviše su mi pomogli savjeti drugarice koja je bez sujete i srama pričala o svom iskustvu sa dojenjem.

Prvi savjet je bio da ničim ne mažem bradavice da ne omekšaju, već suprotno, poslije svakog kupanja da ih par puta suhim peškirom prortljam, da vremenom malo otvrdnu. Zatim da u bolnici kada se porodim prvu i drugu noć dok ne nadođe mlijeko, najnježnije, kružnim pokretima, masiram nekoliko puta dojke da se ne bi napravile ploče. Savjeti su bili na mjestu u potpunosti.

Iako sam se porađala 12 sati, bebu vadili vakumom, primala transfuziju krvi dva dana, isto toliko bila odvojena od bebe, umirala od straha da li će sa djetetom sve biti uredu, nikakav problem sa grudima i dojenjem tada nisam imala! Znala sam da je u početku bebi dovoljan kolostrum iz grudi i da nema mjesta panici ako isti dan ne krene da lije mlijeko. Također, bebu hrane u bolnici ako je potrebno, mada iskusnije majke ne traže nikad dohranu već drže bebu na grudima non stop.

Sada znam da sam u prva četiri mjeseca dojenja imala hiperprodukciju mlijeka. Grudi su mi bile kao dvije ogromne dinje iz kojih je nekontrolisano curilo i štrcalo mlijeko na sve strane. Bebac je dobio prvog mjeseca 1,5 kg, drugog 1,6 kg. i trećeg 1,2 kg. Međutim u četvrtom mjesecu grudi su mi splasnule i djelovalo je da nemam više dovoljno mlijeka. Glupača! Nisam shvatala da se ponuda i potražnja mlijeka uspostavila, kanali razradili, već sam mislila da mi mlijeko presušuje!

Nema tog čaja za dojilje, tablete za laktaciju i litre i litre boze, koju nisam probala i popila, misleći da nemam više dovoljno mlijeka. Nije mi bilo dovoljno da se smirim, što je objektivno bebac bio na ivici da postane Mišelin beba sa svojih 9 kg. sa četiri meseca, moj strah od gubitka mlijeka je bio iracionalan. Do šestog mjeseca sam opsesivno paničila oko količine mlijeka koju imam, da li mu je dovoljno, koliko je napredovao i tako u krug. U šestom mjesecu sa uvođenjem nemliječne ishrane, vratio mi se i ciklus. Svaki mjesec, dan-dva prije nego što dobijem menstruaciju, količina mlijeka mi se smanji, bebac nerado sisa i jasno pokazuje da mu se ne sviđa ukus tog mlijeka. Za par dana se sve u normali i tako 18 mjeseci koliko sam ga dojila. Za to vrijeme sam imala dva mastitisa i to u 8 i 10 mjesecu. Ono što sam naučila na teži način je da upaljenu dojku ne diram a kamoli masiram, već samo oblozi od kupusa i ako tako doktor procijeni antibiotik.

E sad, pošto se u mom životu sve dešava naopako tako je bilo i sa iskustvom sa drugim djetetom. Za razliku od prvog drugi porođaj je prošao fantastično, za poželjeti. Ista procedura sa nežnim masiranjem grudi i postepenim nadolaženjem mlijeka dva dana. Međutim, već kod kuće sam bila iznenađena što mi grudi nisu kao dinje već samo “malo” nabrekle. Bez obzira na staž od 18 mjeseci uspješnog dojenja panika me opet savladava. Bebac i ovaj put lepo napreduje ali nije pasionirani sisavac poput prethodnika, pa je dobio “samo” 1,3 kg. za prvi i 1 kg. za drugi mjesec. Sa nepuna četiri mjeseca počinje da odbija da sisa u budnom stanju. Čim ga položim u naručje, na grudi, počinje histerično da vrišti i plače. Nije imao upalu uha, zapušen nos, niti bilo šta slično ali je imao pojačano lučenje pljuvačke, što je uglavnom znak da će “uskoro” zubi. To uskoro može da se otegne na mjesece!

Za kratko vreme moj život se pretvorio u haos. Nisam mogla nigdje da idem i ništa da radim već samo da čekam kad će da zaspi pa da se u određenom trenutku prišunjam da ga podojim ali i ne probudim! A kako se vrijeme budnosti povećavalo nisam mogla ni po 5 sati da ga nagnam da sisa. Naravno slijedi krug izmuzavanja pa nuđenja na flašicu, on naravno ni u ludilu ne želi to da prihvati. Pošto ni cucle nisam nikad davala djeci, nikakvu flašicu nismo također koristili. U panici da mi se mlijeko ne smanji jer u toku dana rjeđe sisa, počinjem da se izmuzavam i hranim ga na kašičicu skoro tri mjeseca!!! Imala sam Aventovu pumpicu ali za čudo moja ručna tehnika je bila znatno brža i bolja.

Za sve to vrijeme nema doktora, specijaliste, interneta, knjiga i zamalo baba vračara, koje nismo konsultovali. Svi nas gledaju bijelo, nije im jasno o čemu pričamo. Nisu nikad čuli da beba odbija da sisa u budnom stanju dok super sisa dok spava i po cijelu noć. Naravno, beba lijepa, napredna, dobija više nego dovoljno na kilaži. Ali se hrani na kašičicu?! Moj cijeli dan se svodio na izmuzavanje i hranjenje po pola sata. A gdje je starije dijete, muž, kuća, obaveze? Nikakvu pomoć u vidu mame, svekrve, sestre, nemamo. Sami ko ludaci. Pored sveg tog ludila, ciklus se opet kao sat vratio u 6. mjesecu a bebac također odbija da sisa tih dan-dva, zbog promjene ukusa i mirisa mlijeka. Pa, ovaj put pošto se izmuzavam znam tačno u mililitar koliko je popio, odnosno koliko imam mlijeka.

Na netu u “stručnim” tekstovima i po forumima žene pričaju o meni tada nezamislivim količinama mlijeka. Na primjer, bebi je potrebno ili već pije u petom mjesecu 200 ml. naravno formule po obroku, dok moj bebac ne može da popije ni 150 ml. mog mlijeka. Sa prvim djetetom nisam se izmuzavala ni hranila ga dodatnim mlijekom da bi znala koliko pije i koliko imam mlijeka po dojci. Samo sam pratila njegove potrebe i njegovo napredovanje. Sada me i pedijatrica gleda sa nevjericom kad joj kažem da dijete ne može da popije više od 180 ml. mog mlijeka ni za živu glavu. Također mislim da ni nemam više po obroku. To je sad već pet punih, šesti mjesec, dobio je 800 gr; sasvim u redu za taj uzrast. Doktorici ništa nije jasno. Zna koliko je potrebno adaptiranog mlijeka po obroku ali shvata da to nije isto i sa majčinim mlijekom. Kaže, možda imaš masno i jako mlijeko kao foka, pa mu je dovoljno i manje nego kad bi pio formulu.

Žalosno i čudno. Znaju sve o adaptiranom mleku a o majčinom ne. Pa onda kad se brojke i mililitraža za majčino mlijeko ne podudara sa formulom proglašavaju da naše nije dovoljno?! Sve u svemu, sa izbijanjem gornjih jedinica i normalno sisanje se uspostavilo. Sada znam da nije želio i mogao da sisa tih par mjeseci zbog pretjerane preosetljivosti na bol i neprijatnosti u desnima zbog izbijanja zubića. Nije mi žao što sam ga hranila kao ludača na kašičicu svojim mlijekom. Da sam tada bila potpuno luda od umora, stresa, nerazumijevanja situacije, priznajem. Ali to je bio moj izbor. Iznad svega sam željela da sačuvam mlijeko i da ga dojim bar godinu dana. Dojila sam i njega 18 mjeseci bez problema :)

Vi to možete i ne dajte da vas drugi ubijede u suprotno, vaša djeca i vi to zaslužujete!!! Sretno!!!