Šta to mame rade po cijele dane s bebama?
Mnogi koji djecu nemaju pitaju se ovo pitanje, a neki čak i koji imaju ali nisu s bebama po cijele dane... Eto odgovora jednom zauvijek: postavljaju temelje za djetetov uravnotežen razvoj i zdravu budućnost.
Za sve one mame koje se muče da uspavaju svoje bebice i same se toliko česte bude da ne pamte kad su prespavale cijelu noć u komadu. Ako ste se pitale, čemu to sve služi i može li se uz bebu još nešto stići obaviti u kući, evo konkretnog odgovora:
Ništa nećete stići obaviti kod kuće dok ste s bebom
Svi koji vam kažu drugačije, nisu iskreni ili su možda to potpuno izbrisali iz pamćenja.
Možda ćete uspjeti nešto pojesti.
Možda ćete stići nešto obući (a opet, možda i nećete).
Možda ćete otići u šetnju s bebom (to bebe jako veseli).
Možda ćete obaviti vrlo kratak telefonski poziv ili početi stavljati prljavi veš u perilicu, ništa od toga nećete završiti do kraja.
To je sve potpuno normalno za novopečene mame.
Pa šta radite po cijeli dan?
Ne puno od onoga što bi se moglo realno izmjeriti.
Jednostavno odgovarate ispravno i strpljivo (koliko je moguće uz umor) na bebine osmijehe, suze, glad, pospanost, učite bebu kako da se prilagodi na ovaj složeni i bebi jako emocionalno zahtjevan sirovi svijet.
Održavate bebu čistom, što u jednom danu podrazumijeva puno prematanja, pranja i presvlačenja što nijedna druga osoba bez iskustva s malom djecom može shvatiti.
Učite ovu sićušnu i bespomoćnu osobu o ovom svijetu – barem one najvažnije dijelove, kao na primjer kako se odnosimo jedni prema drugima i što znači biti privržen porodici.
Stvarate temelje ljubavi i povjerenja između sebe i djeteta, ono što će podesiti vaš roditeljski kompas, utjecati na vaše buduće interakcije i osigurati temelje za način na koji će dijete doživljavati ostatak svijeta.
Možda većinu dana dojite bebu i to zna stvarati razna komplikacije i treba vremena da se uspostavi neki ritam i sigurnost u to što radite, no jednom kad uspijete, puno je lakše od pripremanja formule u bočicu… i ima tolike dobrobiti za vas i bebu, da su knjige o tome napisane.
E da, i postajete majka. To počinje od dana začeća i nastavlja se nakon rođenja.
Vaše se dijete izdužuje i raste u novo tijelo, ali i vi također. I to je uglavnom to, stvarno. To je vaš dan. Naša kultura nema dobar način mjerenja toga što vi tijekom tog jednog dana činite. Ni društvo…
Vaša će beba rasti i proživljavati različite skokove u razvoju.
Neizvježbanom oku, većina tog posla, na kraju danu dana izgledat će kao ništa.
Ali mi znamo bolje.
Nema većeg zadatka od tog “ništa” koje ste činile jučer, od “ništa” kojeg činite danas i “ništa” kojeg ćete činiti sutra.
Briga za djetetom podrazumijeva neposredno iskustvo, a prve dvije godine su ulaganje.
Radi se o davanju, davanju i još malo davanja. I da, dok činite najteži posao u svom životu, činit će se kao da realno ne radite ništa. Ludo, jel’ tako?
Ali, evo gdje postaje zanimljivo…
Koliko god da treba i želi odmor sada (i treba ga uzeti kad god je to moguće), niti jedna mama kasnije ne kaže: Da sam barem bebu manje držala u naručju.
Nećete se sjećate suđa koje niste oprale, peglanja koje nije došlo na red ili prljave odjeće koju ste nosile češće nego što biste htjele priznati.
Sjećat ćete se prvog osmijeha, prvih riječi, prvog puzanja, prvih koraka…
Sjećat ćete se načina na koji ste gledali svoju bebu i kako je ona gledala vas.
Stoga, kad se sljedeći put zapitate kako je prošao dan a da ništa niste napravile, stanite.
Primite svoju bebu – osjetite kako to malo tijelo u sebi ima divovsku dušu, kompletnu i punu potencijala u isto vrijeme.
Duboko i polako udahnite.
Zatvorite oči i ne mjerite svoj dan kroz zadatke i obaveze, nego kroz osjećaje kao što su zvukovi i boje. Iscrpljenost je dio toga.
I istina je, “ništa” neće obaviti.
Ali naporni dijelovi će izblijediti.
Intenzivna, goruća ljubav je ono što ostaje i vaša je zauvijek.
(svezabebe.ba/Anne Rust/mothery)