Mame pričaju

Piše: mama Brankica 

Biti s one strane ekrana nije uvijek tako lako. U ovom vremenu kad svi pišu i kad bi svi da njihovo mišljenje čuju drugi, vremenu koje ima i svoje prednosti i mane, kao i svako drugo vrijeme, svašta mi je prošlo kroz ruke.

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Sigurno ste već čule sve te strašne stvari o porođaju. Ili ste, još bolje, imale sreću da ih iskusite. Iskustva su, naročito nakon otkrića magičnih anestetika, vrlo raznovrsna. Iz nekog razloga trudnice su uglavnom zainteresovane za ovaj, prvi, dio priče. Razmišljaju o porođaju, od njega strahuju ili mu se raduju, čitaju i slušaju iskustva. Nikada dosad nisam upoznala trudnicu koja se zapitala šta dolazi nakon toga.

Piše: CaraDara

Izgleda poznato? Nakon čvrstog i vrlo teoretskog stava kakav imaju samo ljudi bez djece da bebi nije mjesto u krevetu sa roditeljima, otišla sam u drugu, kako to obično biva, ironičnu krajnost – spavanje sa djetetom. Dobrovoljno, bez prebacivanja kad zaplače, svako veče u krevetu nas troje (i to često u pozama kao na slici).

Piše: Mama sa bloga "Čarapice"

Danas je lako biti roditelj. Samo uključiš komp, izguglaš – op – eto ideja za aktivnosti. Dok ti se dijete bacaka po podu, na svom smartfonu brzo kuckaš – štaraditikaddetehisteriše.com. Recepti za kašice, tabele, nacrti, grafikoni, jer ko će u glavi držati šta sve može da se jede i skuha osmomjesečnoj bebi.

Piše: CaraDara

Nije mudrost reći da je roditeljstvo u najmanju ruku izazov. Kad postanete mama ili tata, prvi put čujete na pravi način ono što su vam vaši roditelji govorili. Sva ona “vidjećeš kad dobiješ svoje dijete” dobijaju sasvim novi oblik u glavoboljama, osmjesima, suzama, neispavanostima i svim onim klišeima koji se poistovjećuju sa riječju roditelj. Kad postanete član kluba, sva ta stanja nisu više klišei i postanu jednostavno vaš život. Odjednom je umor PRAVI umor, a neispavanost PRAVA neispavanost. Nije više samo riječ koju čujete često. I onda shvatite da ste se promjenili.

Piše: mama Dubravka

Zaboravila sam da se smijem...Da, istina je, zaista sam zaboravila, onako istinski, onako kad ti se oči smiju, onako kad sav treperiš jer sreća izlazi iz svakog dijela tvog tijela, onako kad zaboraviš na sve...osim na taj smijeh! Kad stane sve! Zaboravila da se smijem, jer ne mogu da zaboravim na nju...moju Marinu.

Piše: Mama Dajana

Stigao je i taj dan...što očekivati...pa bebu!!! Napokon je svanulo, 25.06.2014. datum kada smo muž i ja trebali ugledati naše prvo dijete. Čini mi se da čitavu noć nisam spavala, osluškivala sam svoje tijelo ne bi li se u međuvremenu nešto i dogodilo. Rano sam ustala i spremila se za bolnicu (u kojoj su nam prethodno rekli da dođemo na dan termina), napokon! 

Piše: Mama Jasna/PrirodanPorod.com (identitet poznat redakciji portala)

Majka sam već sada 3 prekrasne dječice. Želim vam prenijeti svoje pozitivno iskustvo (s dulom) s trećeg poroda.

Piše: Mama Tatjana sa bloga "Mamizam"

Postoji jedan momenat u mom životu, neobičan izbor za odabir uspomena sa prvog porođaja, ali toliko jak da me u zadnje vrijeme progoni kao duh i zove iz jednog ugla svijesti... traži da perom bude sačuvan.

Piše: Ingrid Divkovic (Ingredients for Life by Ingrid Divkovic)

Ko bi rekao da će doći vrijeme kada će ženama biti važnije što nose na sebi nego u sebi. Nisam iznimka. Ima dana kad si najviše valjam, tek kad valjam tuđim očima.