Iako se za ženu koja je u drugom stanju kaže da je u blaženom stanju, promjene koje ovo stanje sa sobom nosi često su veoma uznemirujuće i nepripremljenoj trudnici ovaj značajan i inače lijep period, mogu učiniti povremeno neprijatniim. Iako je trudnoća dar žene i jedno od najljepših iskustava u njenom životu, ona pored toga sa sobom nosi kako pozitivne, tako i negativne emocije.

Realističnost po pitanju toga šta se u ovom periodu može očekivati, je prvi korak u prevenciji neželjenih stresova u trudnoći. Mučnine i promjene u dimenzijama tijela su samo dio onoga na šta buduća majka mora biti spremna. U čitavom ženinom biću dolazi do burnih promjena. Većim dijelom te su promjene uzrokovane uspostavljanjem novih odnosa među hormonima u ženinom tijelu, koje utječu na sve organe pa tako i na mozak, gdje također dolazi do lučenja brojnih tvari koje bitno određuju psihološku sastavnicu trudnoće.

Za vrijeme trudnoće, postavljaju se mnoga nova pitanja, javljaju se nova osjećanja i nove nesigurnosti. Trudnoća je period ubrzanog razvoja, promjena i izazova. To je period suočavanja sa vlastitim strahovima i očekivanjima od sebe u ulozi roditelja, kao i utvrđivanje sopstvenog stila roditeljstva.

Period prije začeća je ključno razdoblje kada supružnici trebaju intenzivno razgovarati o svojim osjećanjima, očekivanjima i stavovima koji se tiču trudnoće, poroda i roditeljstva. Nerijetko tada, na površinu isplivaju brojni strahovi, predrasude i negativni stavovi o kojima supružnici trebaju razgovarati i pokušati ih zamijeniti pozitivnim vrednotama. Ukoliko problem nisu u mogućnosti sami riješiti mogu se obratiti stručnoj osobi da im u tome pomogne.

Majčin stav utječe na nerođeno dijete

Koliko je to važno najbolje svjedoči rad dr. Monike Lukesch, psihologinje sa Sveučilišta Constantine u Frankfurtu. Nakon što je pratila trudnoću kod 2000 žena u svojoj studiji, zaključuje kako je majčin stav imao pojedinačno najveći uticaj na to kakvo će biti dijete. Sve žene uključene u studiju imale su isti socio-ekonomski status, bile su podjednako inteligentne i sve su imale jednaku razinu i kvalitetu prenatalne skrbi. Jedini faktor koji ih je razlikovao bio je stav prema njihovom nerođenom djetetu, što se kasnije pokazalo da ima ključni učinak na njihovu djecu. Djeca majki koje su prihvaćale trudnoću i željele obitelj bila su daleko fizički i emocionalno zdravija, kako na porodu tako i nakon njega, od djece majki koje su imale negativan stav.  

Jedan od prvih zadataka svake trudnice jeste da prihvati svoje sopstveno novonastalo stanje kao realnost. U prvim mjesecima trudnoće, kada ona nije još vidljiva, prihvatanje trudnoće predstavlja pravi test za ženu. Jedan od sljedećih zadataka je uspostavljanje veze sa vlastitim djetetom što se po prvi put dešava onda kada majka vidi dijete na ultrazvuku ili čuje otkucaje djetetovog srca. U ovim trenucima, trudnica postaje svjesna svoje povezanosti i relacije s djetetom. Idući zadatak je stvaranje realistične projekcije toga, kakvo će to dijete biti i kakva će biti kao majka.

Kako trudnoća odmiče, ovi izazovi se mijenjaju, završavaju se jedni,a otpočinju novi procesi i otvaraju nova pitanja. Neki procesi i problemi sreću se kod svih trudnica, ali ipak ne treba zaboraviti da je svaka trudnoća specifična i različita od svake druge. To je proces stvaranja života koji je uvijek unikatan i neponovljiv te, samim tim, i problemi koje sa sobom nosi predstavljaju specifičnost za trudnoće. Ipak, o nekim opštim i najučestalijim promjenama može se govoriti.

Za portal svezabebe.ba piše Đana Lončarica, dipl.psiholog