Posljednjih godina smo svjedoci ogromne popularnosti koja se pridaje trudnicama i novim majkama, uglavnom ličnostima iz javnog života, iz jednog skroz drugog razloga koji nema baš puno veze sa roditeljstvom. Riječ je o trendu da se u trudnoći izgleda kao da niste trudni, a poslije poroda kao da niste ni rodile?!

U tim nakanama nekako najviše prednjače zvijezde “reality” programa, koje daju savjete ženama kako da izgledaju izvrsno dok su trudne ili kako da se što prije vrate u formu nakon poroda.

Najnoviji trend je Snooki, zvijezda američkog reality programa “Jersey Shore” koja propagira stezanje oko struka nekom vrstom korseta. (www.parenting.com/news-break/waist-training-snooki-does-it-should-you) 

Nekako na suprotnoj strani se nalaze super trudnice, najčešće one u cross fit fazonu koje sa “trbuhom do zuba” rade čučnjeve pod opterećenjem do pred sami ulazak u porođajnu salu. Prve valjda žele dokazati da majčinstvo neće uništiti njihovu ljepotu i sklad tijela a druge da dokažu da nisu “nježniji pol”.

Bez obzira sto na prvi pogled izgledaju kao dijametralno suprotne strane, ova dva trenda imaju jednu zajedničku crtu. A to je oštećenje zdjeličnog dna (pelvic floor). U slučaju korištenja korseta pritisak koji korset pravi na trbušnu duplju se prenosi na dole i dovodi do poremećaja u funkcionisanju zdjeličnog dna. A sto se Cross Fit-a i njegovog lošeg uticaja na zdjelično dno tiče, oni su jedno vrijeme i sami lansirali kampanju u stilu “it is o.k. to puddle after double under” (čak su i printali majice sa sličnim natpisom???) ….u smislu, sasvim je o.k. ako nakon preskakanja užeta ispod vas ostane barica urina!? (http://pelvicguru.com/2013/06/22/dear-crossfit-and-crossfit-gynecologist-im-appalled-theres-help-for-peeing-during-workouts/) 

Problem inkontinencije nakon poroda

Nije prirodno niti normalno da žena koja je rodila jedno ili desetoro dece treba da se nosi sa problemima inkontinencije (nemogućnost kontrolisanja urina) ili prolapsa uterusa (kada se materica spusti nisko u vaginalni kanal). Možda je kod nas još uvijek zastupljen sistem rješavanja problema zdjeličnog dna sa Kegel-ovim vezbama, ali u svijetu je ta metoda odavno prevaziđena ili bolje rečeno prosirena na jos neke tehnike i terapije. Problem sa Kegel-ovim vježbama je što pripadaju skupini izolacijskih programa koji pokušavaju da riješe simptom bez da se ispita izvor problema. 

I da se ovaj članak ne bi pretvorio u negativan govor o drugim programima ili proizvodima na trzištu, odmah da se ogradim da nije svako nošenje korseta loše. Postoje situacije u kojima se nosenje neke vrste korseta kao podrške propisuje klijentima, ali to je mali broj slučajeva pa čak ni u tim slučajevima korseti se ne nose stalno.

Pri čemu se uporedo sa nošenjem korseta radi na jačanju muskulature koja treba jednog dana da aktivno zamijeni pasivnu podršku koresta. Naravno da nisu svi treneri cross fit-a loši, kao ni da sam program cross fit-a nije sam po sebi loš. Ponekad i najbolja ideja moze da proizvede loše rezultate ako se problemu pristupi površno.

I na kraju nisu ni Kegel-ove vježbe uvijek kontraproduktivne, već njihova siroko rasprostranjena upotreba i propisivanje Kegel-ovih vježbi svim pacijentima i uvijek. 

Cilj ovog teksta nije da i onako mali broj aktivnih ljudi odvrati od aktivnosti, već da se skrene pažnja na jedan ozbiljan problem koji je evidentan i da izbjegavanje ili površno rješenje problema neće pomoći.

Najčešći način rješavanja ovog problema, koliko je meni poznato, na našim prostorima, ide od prilike ovom dinamikom: pacijentica se požali (niko je ni ne pita) da možda ima problema sa zadrzavanjem urina kod kašljanja ili naglih pokreta poput skakanja i sl…Doktor, u zavisnosti od vremena kojim raspolaže i poznavanja problematike, može reći da je to sasvim normalna pojava poslije poroda, (da je to istina onda ne bismo imali poremećaje u funkciji zdjeličnog dna kod mladih devojaka koje nisu rađale ili kod djevojčica)…. Ili može reći da pacijent izbjegava takve pokrete (što opet ne rješava problem samo ga zaobilazi)…ili može preporučiti pacijentu da radi Kegel-ove vezbe.

Pri čemu niti će objasniti kako se te vježbe rade, eventualno dati određeni period i učestalost kojom bi se vježbe trebale izvoditi i na kraju napraviti provjeru stanja nakon nekog vremena. I na kraju, ako Kegel-ove vježbe nisu pomogle onda ponuditi druga rješenja.

Problem je što veoma mali broj žena uopšte govori o ovom problemu, ili ako govori to su uglavnom razni forumi. Na svu sreću nisu svi trendovi losi?! Pri tom mislim na trend da se vježbanju pristupi posmatrajući osobu u cjelini, (tzv. holistički pristup) ne samo gledajuci jedan segment tijela ili samo jednu mišićnu grupu, jer tijelo ne funkcioniše u izolaciji, niti jedan mišić ne može da se izoluje i posmatra odvojeno od cjeline (osim možda za potrebe časova anatomije). Pa tako ne može ni problem sa zdjeličnim dnom da se posmatra i tretira izolovano.

Postoje programi koji problem zdjeličnog dna proširuju i posmatraju ga u sklopu funkcije Core-a i mišića stabilizatora trupa (poput programa Julie Wiebe PT). Zatim postoje programi, poput Restorative Exercises™, koji svojim biomehaničkim pristupom rješavanju problema možda ne odgovaraju onima koji su navikli na programe tipa “5 vježbi za tanji struk” ali svakako nudi jednu novu platformu u rješavanju ovog široko rasprostranjenog problema. 

Pravilna fizička aktivnost je važna!

Jedno je izvjesno, fizička aktivnost kao jedan od preduslova zdravlja, pa tako i zdrave trudnoće jeste i treba da bude dio programa za trudnice i porodilje. Ono sto je bitno da ta fizička aktivnost bude pravilno dozirana, da se izvodi bez straha od oštećenje nekih drugih sistema ili dijelova tela i da je prilagođena trenutnim sposobnostima vježbača. 

Za portal svezabebe.ba piše

Danijela Dragosavljević, dipl. pedagog sporta i tjelesnog odgoja, AFPA Pre/Post Natal Exercises Specialist, Restorative Exercise Specialist™ (alignmentba.wordpress.com)