Nekorigirane refrakcione anomalije mogu da imaju niz negativnih posljedica kod djece. Stoga je potrebno prihvatiti kao pravilo da se refrakcione anomalije kod djece otkrivaju i korigiraju s posebnom pažnjom.    

Prvo je neophodno provjeriti, kad god je to moguće, kako dijete vidi. To može da se izvede čak i kod male djece, na isti način kao i kod odraslih, uz upotrebu tablica sa znacima prilagođenim dječijem uzrastu (kukice za nepismene ili sličice). Ponekad je potrebno više dolazaka i malo vježbe kod kuće da bi se dijete oslobodilo i naučilo da kaže šta vidi (ili da pokaže rukicom položaj lika na tablici). Ako je dijete suviše malo za suradnju, moramo da se oslonimo na izjave roditelja i na promatranje djeteta.    

Kada zaključimo da sigurno ili vjerovatno postoji refrakciona anomalija, onda to treba objektivno i potvrditi. Refrakcija se objektivno utvrđuje pregledom koji se zove skijaskopija ili automatska kompjuterizirana refraktometrija. Kod djece se preferira skijaskopija koja se izvodi u tamnoj sobi, uz pomoć lampe, ravnog ogledala na dršci i lenjira sa + i – staklima. Pregled se vrši posebno za svako oko, na široku zjenicu.

Odraslima, a pogotovo starima, dovoljno je proširiti zjenicu bilo kojim lijekom (midrijatikom) sa brzim djelovanjem, jer je kod njih učešće akomodacije uglavnom zanemarljivo. Kod djece je akomodacija veoma snažna i teško se voljno isključuje, pogotovo kod djece koja se duže naprežu jer ne vide dobro. Iz tog razloga kod djece je neophodno lijekovima isključiti akomodaciju. Ozbiljno određivanje refrakije oka kod djece podrazumijeva širenje obje zjenice 0.5% otopinom atropina tri puta dnevno u toku 5-7 dana prije skijaskopije. Po završenoj skijaskopiji treba pokušati korekciju naočalama na široku zjenicu, rezultat zabilježiti, a konačne naočale prepisati na usku zjenicu, poslije 15 dana.    

Kako treba kontrolirati djecu s naočalama? 

Djeca kojoj su date naočale treba redovno da se kontroliraju. U tom pogledu svakako se treba osloniti na savjet liječnika koji je naočale dao, ali, uopće govoreći, pametno je kontrolirati naočale barem svakih 6 mjeseci.    

Djeca brzo rastu, a s rastom oka refrakciona situacija može da se mijenja: kratkovidost može da raste, pa to treba pratiti naočalama, a dalekovidost može da se smanji. U principu, nije neophodno često praviti atropinsku skijaskopiju, na osnovu jednom urađenog pregleda, ako je urađeno korektno, situacija obično može kvalificirano da se prati dosta dugo.    

Striktno i veoma pažljivo praćenje efekata date korekcije posebno je neophodno u vrijeme razvoja vida (prvih 5-6 godina), a poslije ovog perioda opasnost od negativnih posljedica refrakcione anomalije na razvoj vida prolazi, te ostaje samo potreba da se na odgovarajući način korigira refrakcija, kao i kod odraslih.    

Ako su naočale (obično + ) date da bi se preduhitrio ili spriječio strabizam, kontrole moraju da budu česte, jer jačina naočala ovisi više od efekata na binokularni vid nego što je u pitanju optička korekcija.    

Koliko god to nije pametno ni kod odraslih, kod djece je nedozvoljeno zamijenjivati naočale ili stakla napamet, «otprilike», pozajmljivati naočale, «pojačavati ih « i slično bez konzultitranja liječnika.  Ne treba zaboraviti da većina djece vidi i bez naočala koje su im date, samo što su štete od nenošenja velike, često nepopravljive, a obično na početku teško uočljive.    

Smiju li djeca da skidaju naočale? 

Kod djece, svaki slučaj je poseban i na ovo pitanje treba da da odgovor oftalmolog koji je naočale prepisao. 

Djeca date naočale treba da nose po pravilu stalno, a sigurno je da treba da ih nose kad naročito upotrebljavaju oči i naprežu vid: kada čitaju, pišu, crtaju, kada su u školi, kada gledaju televiziju, u kinu. Većina djece vidi i bez naočala koje su im date; dalekovida djeca se naprežu, a kratkovida se primiću bliže posmatranom predmetu. I jedno i drugo je štetno.    

Ako nije drukčije određeno, za većinu djece je pametno da skinu naočale za vrijeme fiskulture, kada plivaju i skaču u vodu, kada skaču preko konopca, penju se na drvo, igraju lopte, trče ili kada se tuku. Bezbjednije je i rolšue i bicikl voziti bez naočala.

Razumljiv izuzetak su djeca koja bez naočala ne vide dovoljno, pa ne mogu da učestvuju igri, ili za koje bi vožnja bez naočala ili trčanje bili opasni. Takva djeca i tada treba da nose naočale obavezno sa plastičnim staklima. Mnogo bolje rješenje su kontaktne leće koje djeca mogu koristiti samo u vrijeme pojačane aktivnosti.

Za portal svezabebe.ba piše
doc. dr. med. Sanja Sefić-Kasumović