Mame pričaju

Piše: CaraDara

Kad živite u zatvorenoj, stagnirajućoj sredini, vrlo lako je nešto nazvati napretkom. Napredak je dobar koncert, zanimljiva izložba. Napredak je ono što se podrazumjeva u velikim gradovima, a Banjaluka ima tu (ne)sreću da je najveća u Republici Srpskoj pa se po inerciji smatra nekom veličinom. Napredak je isto ako je nešto što je koštalo mnogo, sad košta manje. Sudeći po svemu, svaki dan u svakom pogledu…znate već.

Piše: Martina Mlinarević Sopta

Zovem se Una. Kao rijeka. Kao u Mominoj knjizi. Dozvoli da ti ispričam. Prije nekoliko dana u bolnici u Mostaru me je rodila Martina, dvometraška kmečavica koju čitate na ovoj stranici, za najbliže Marta, a za mene moja jedina mama Marta. Pogledala me je umorna, ošamućena, zelenim očima mokrim do cijeđenja i šapnula na moj obraz kao da mi dahom udara pečat vječnog pripadanja – „Hvala ti što si došla.“ Normalno da ću doći, pomislila sam, pa tko bi propustio život i ludiranje s tobom?! 

Piše: Mama sa bloga "Malamamasa"

Ponukana pričama žena koje su rodile svoje anđele kojima je srce prestalo kucati u stomaku sa Iskustvo porođaja u Banjaluci i ovim videom koji je podijelila jedna moja prijateljica sa fejsbuka, odlučila sam pisati o ovakvim slučajevima i o mom iskustvu, koje je bilo slično, ali opet malo drugačije.

Piše: Martina Mlinarević Sopta

Zove se Una. Kao rijeka, kao u Mominoj knjizi. Moja stara tetka časna je prizivajući sve svece, šizila pobogu pa kakvo je to ime, vidjet ćeš neće je pratar htjeti krstiti, bože sačuvaj, niđe ga u 'rvackon katoličkom kalendaru?! Otac joj je pitao znam li u koje podneblje donosim dijete s tim imenom, jer će joj djeca u školi garant dodati jedinu moguću rimu: Una-čuna. A ja sam prošle godine u ovo vrijeme, sa uštekanim visećim kateterom među nogama, prva na operacijskom stolu, molila anesteziologinju da natanka svega u moje vene, da se ne do Bog ne probudim u pol frke dok me reckaju. A ako se uopće ne probudim rekoh joj naravno da me pokopaju u Roškom polju, čak iako moja mater bude kmečila da je to daleko i da mi neće moć doć kad navale snjegovi ispod Zavelima. Na veliku žalost Dragana Čovića i ostalih, probudih se ipak.

Piše: Aleksandra Slavnić/DeutscheWelle

Žene u Banjaluci smatraju da im se uskraćuju osnovna prava tokom porođaja. Reproduktivna prava žena, tj. porodilja su nepoznata većini građana BiH. Za “čašćenje” doktora su, kažu, krivi sami građani.

Piše: Mama M.Z. iz Sarajeva (identitet mame poznat uredništvu portala svezabebe.ba)

Čitajući pismo novopečene mame, odlučila sam da i ja sa Vama podijelim svoju priču. Kao mama jedne prelijepe osmomjesečne bebice, nažalost, ja se svog 'najljepšeg' trenutka u životu sjećam na ružan način. Saznala sam da sam trudna i mojoj sreći nije bilo kraja, moj muž i ja smo odlučili da na preglede idemo kod privatnog ginekologa, što se ispostavila kao dobra ideja. I dan danas se zahvaljujem N.A. na svemu. 

Piše: Sretna Majka (podaci poznati uredništvu portala svezabebe.ba)

Postala sam majka i trenutno sam najsretnija osoba na svijetu. Imala sam zaista lijepu trudnoću i sa nestrpljenjem sam očekivala rođenje svoga djeteta. Međutim, ono što želim da podjelim sa svim budućim majkama je užasno iskustvo koje sam imala na porodilištu Jezero. Nivo usluge na ovoj ustanovi je na nivou bolnica iz najsiromašnijih afričkih zemalja. Možda imaju najsavremeniju opremu kako i sami tvrde, ali stručnost medicinskog osoblja je daleko ispod zadovoljavajućeg. Posebno treba reći da se korupcija duboko uvukla u porodilište Jezero i da se doktori moraju platiti ukoliko želite da na porodu prođete sa što manjim brojem šavova. 

Drage naše mame,

ovaj kutak je rezervisan upravo za vas! Ukoliko ste voljni podijeliti svoju priču ili iskustvo kako biste ohrabrili i pomogli drugim mamama, vezano za zatrudnjenje, trudnoću, porod, roditeljstvo i povezane teme, slobodno nas kontaktirajte!

Pošaljite nam svoju priču na Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli..

Topli pozdrav,
svezabebe.ba tim