IVF ili in vitro fertilizacija je postupak spajanja jajne stanice i spermatozoida van tijela, u laboratorijskim uslovima.  Indikacije za IVF su:  

- neprohodni jajovodi    

- patološki nalaz spermiograma    

- duga bračna neplodnost    

- imunološki faktori    

- prethodno neuspješni postupci IUI    

- neplodnost nepoznatog uzroka 

Medicinska tehnologija se sastoji u sljedećem:

Stimulacija ovulacije 

Uz pomoć lijekova jajnici se stimulišu kako bi za sam postupak oslobodili više jajnih stanica. Za postupak vantjelesne oplodnje poželjno je dobiti više jajnih stanica, jer se neke od njih neće oploditi i pravilno razvijati kao embrioni. Lijekovi za stimulaciju mogu biti negonadotropni, gonadotropni, agonisti i antagonisti gonadotropin rilizing hormona.

Za stimulaciju ovulacije se primjenjuje više protokola. Njihov odabir ovisi o dobi pacijentice, tjelesne težine, prethodnog iskustva u stimulaciji, stava IVF laboratorija, finansijskih mogućnosti. 

Indukcija ovulacije se provodi u Zavodu (za pacijente iz Sarajeva), a za pacijente iz drugih gradova jedan dio ovoga procesa se može provoditi i u zdravstvenim ustanovama grada gdje pacijent živi. Potrebno je dobijati terapiju po datoj šemi i dozi, uvijek u približno isto vrijeme. Prema toj šemi ili dogovoru vrše se kontrolni ultrazvučni pregledi, kontroliše se rast folikula, eventualno korigira terapija.

Kada se utvrdi potrebna veličina folikula, njihova zrelost (UZ ili hormonski) pacijentica dobija takozvanu „stop“ injekciju, čija je zadaća da doprinese zrelosti jajne ćelije. 

Aspiracija jajnih ćelija 

U periodu pred i oko 36 sati od „stop“ injekcije vrši se punkcija dozrelih folikula. Kako bi se smanjila ili uklonila eventualna nelagoda i bol, prije aspiracije folikula pacijenticama se daje sedacija i analgezija. Po želji pacijenta punkcija se može vršiti i u kratkoj općoj anesteziji.

Sam postupak traje nekoliko minuta, a radi se transvaginalno, pod kontrolom ultrazvuka. Određeni rizik kod ovakvog postupka postoji, ali detaljnim pregledom, znanjem i iskustvom svodi se na minimum. 

Folikulinska tečnost se nakon aspiracije predaje embriologu koji iz nje izdvaja jajne stanice i utvrđuje broj, kvalitet, zrelost. Kvalitet i zrelost jajnih stanica su od presudne važnosti za dalji uspjeh postupka. Izdvojene, pohranjene u mediju, odlažu se u inkubator pod strogo kontroliranim uvjetima.

Priprema sjemena 

Priprema sjemena izvodi se prije postupaka potpomognute oplodnje, kako bi se stvorili najbolji uslovi za oplodnju. Prilikom obrade zdravi i vitalni spermatozoidi se odvajaju od ostatka sjemene tekućine, detritusa, leukocita, i loših formi spermatozoida, a njihova sposobnost za oplodnju se povećava. Postupak pripreme sjemena praktično je isti za sve metode medicinski pomognute oplodnje. 

Uzorak sjemena se daje u isto vrijeme kada i punkcija folikula. Ejakulat za IVF se dobija masturbacijom, nakon apstinencije od odnosa 2-7 dana. Ne preporučuje se koristiti kondome ili lubrikante, jer mogu negativno uticati na kvalitet ejakulata. Uzorak se može dati u Zavodu, ili donijeti u roku od sat vremena, na približno tjelesnoj temperaturi (u unutrašnjem džepu). Bočica mora biti sterilna i označena imenom i prezimenom, datumom i vremenom ejakulacije. O označavanju bočica se u Zavodu vodi besprijekorna pažnja, tako da nema mogućnosti zamjene uzoraka. Nakon analize ejakulata embriolog može odrediti koja je metoda pripreme sjemena i oplodnje najbolja.

Oplodnja i razvoj embriona 

Nekoliko sati nakon dobijanja jajnih ćelija i spermatozoida vrši se njihovo spajanje, tj. oplodnja. Proces se odvija u sterilnoj posudi, i posebnom medijumu u inkubatoru koji ima strogo kontrolisane uslove za prirodnu fertilizaciju. Nakon 20-ak sati stanice se kontrolišu i utvrđuje oplodnja i dioba.

Embrioni se tada uzgajaju 2-5 dana prije vraćanja u maternicu. U laboratoriji se stalno prate uslovi u inkubatoru i osvježava medijum, kako bi se osigurao optimalan razvoj embriona. U ovom periodu vrši se stalna kontrola embriona, brzina diobe, veličina i broj ćelija, prisustvo fragmenata. Morfološki najbolji embrioni se biraju za embriotransfer.

Embriotransfer 

Embriotransfer je posljednja faza u samom postupku, radi se 2-5 dana nakon aspiracije folikula. Broj embriona koji se vraćaju u matericu zavisi od broja jajnih ćelija, dobi pacijentice, kvaliteta samih embriona, ali i želja pacijenta. U slučajevima kada se vraća više od jednog embriona postoji rizik od višeplodne trudnoće, te taj rizik uvijek nastojimo svesti na minimum. 

Sam postupak je bezbolan. Uz pomoć spekuluma vizualizira se vanjski otvor grlića maternice. Tada se nježni kateter provlači kroz grlić materice do odgovarajuće pozicije u šupljini materice gde se sa malo medijuma embrioni ostavljaju. Zameci koji se vraćaju se pacijentima pokažu na monitoru, da pacijent zna što je to što se vraća u matericu, da ima što manje apstraktan doživljaj, pojašnjava se faza razvoja u kojoj se nalaze i njihov kvalitet. 

Ginekolog kroz grlić materice nježno plasira kateter na odgovarajuće mjesto u šupljinu materice. Kroz taj kateter koji je širi, embriolog ubacuje svoj, uži kateter i istisne, također nježno, sadržaj u šupljinu materice. Kateter se nakon postupka obavezno kontroliše pod mikroskopom kako bi bili sigurni da embrioni nisu zaostali u njemu.

Transferisani zameci naredna 2-3 dana traže mjesto ugnježdenja u sluznicu materice. To je period na koji se medicinskim mjerama ne može aktivno uticati.  Postotak oplodnje u inkubatoru je vrlo visok, preko 90 %, dok je postotak prihvatanja embriona u šupljini materice oko 30%.

Podrška funkciji žutog tijela 

Period nakon embriotransfera treba provesti u relativnom miru. Poželjno je odležati neko vrijeme u Zavodu, a nakon toga omogućiti relativan odmor kod kuće. Za ove mjere i postupke pacijent dobije uputstva od osoblja Zavoda. 

Trudnoća se može utvrditi nakon dvije sedmice, testom krvi na βHCG – hormon trudnoće ili pak urin test na trudnoću. Pozitivan test će pratiti ultrazvučna potvrda trudnoće i redovne kontrole kod ginekologa. 

U ovom periodu čekanja na rezultat potrebno je koristiti podršku trudnoći u vidu pripravaka progesterona kao što su vaginalete, tablete ili injekcije, prema preporuci ginekologa. Ukoliko je potrebno uz progesteron koriste se i druge vrste terapije kao pomoć nidaciji i implantaciji embriona.

Za portal svezabebe.ba piše
Prof. dr. Senad Mehmedbašić