Veliki broj žena današnjice prihvatio je tjelesno vježbanje kao vrlo važan segment svoga života. Žene postaju sve više tjelesno aktivne, a s time žele nastaviti i kroz najosjetljiviji period svoga života – vrijeme trudnoće. Sve do nedavno prema ženama koje su trudne odnosilo se kao da su bolesne, te je njihova aktivnost bila ograničavana. Samim tim i među ženama se stvorilo mišljenje da za vrijeme trudnoće ne smiju ništa raditi, te su smanjivale sve svoje aktivnosti na minimum.

Danas mnogi znanstvenici smatraju da bi trudnice trebale redovno vježbati, jer je to blagotvorno kako za majku tako i za dijete. Hammer, Perkins i Parr (2000) navode kako tjelesno vježbanje u trudnoći omogućava efikasno održavanje zdrave tjelesne težine, pozitivno utječe na smanjenje potkožnog masnog tkiva i pomaže u smanjenju bolova u leđima.

Isti autori navode da je uz pozitivan utjecaj na morfološke karakteristike vidljivo poboljšanje kardiovaskularnih sposobnosti, mišićne jakosti te izdržljivosti. Lox i Treasure (2000) govore o pozitivnom utjecaju tjelesne aktivnosti na psihičko stanje trudnica, dok su Madsena i sar. (2007) došli su do zaključaka da nema nikakvih opasnosti (pobačaj i sl.) ukoliko se provodi kontrolirano i ispravno vježbanje. Worth i sar. (1978). smatraju kako trudnice koje umjereno vježbaju manje pate od zatvora, hemeroida, proširenih vena i jutarnjih mučnina.

Učinak vježbanja tokom trudnoće

Iz istraživanja koje su proveli Sorensen i sar. (2003) vidljivo je da tjelesna aktivnost ima i pozitivan utjecaj na smanjenje mogućnosti pojave preemklapsije. Naime, žene koje su sudjelovale u bilo kakvoj rekreacijskoj aktivnosti u prvih dvadeset sedmica trudnoće smanjile su mogućnost oboljenja od preemklapsije za 35 %.

Jedan od problema s kojima su suočene trudnice su i bolovi u leđima koji se također mogu izbjeći primjenom odgovarajućih vježbi (Granath i sar. 2006). Osim toga tjelesno vježbanje dovodi do smanjenja osjećaja neudobnosti što je vjerojatno povezano sa većom pokretljivosti koštano – mišićnog sistema ali i pozitivnom predožbom o vlastitom tijelu (Smith i Michael 2006). Tjelesnom vježbom se smanjuju i česte pojave vrtoglavica, slabosti i otekline udova kod trudnica (Bell i Dooley, 2006). U vrijeme trudnoće mogućnost je pojave dijabetesa kod žena veća, a Oken i sar. (2006) su dokazali da se tjelesnim vježbanjem može utjecati na prevenciju njegove pojave.

Istraživanja su pokazala da tjelesno vježbanje tokom trudnoće ima pozitivan utjecaj i na tok samog poroda koji je olakšan, njegovo trajanje smanjeno, a žena lakše podnosi napore koje prolazi tokom poroda (De Oliveira i sar. 2007). Bungam i sar. (2000) navode kako je tjelesnim vježbanjem smanjena mogućnost da će žena roditi carskim rezom što je pozitivno jer takav način poroda je puno opasniji, te može dovesti do različitih komplikacija.

 

Dosadašnja istraživanja Duncombe i sar. (2006) nisu pokazala nikakav negativan efekt tjelesnog vježbanja na fetus odnosno na rođeno dijete. Rieman i Hansen (1999) zaključuju da djeca čije su majke bile podvrgnute optimalnom tjelesnom vježbanju prije i za vrijeme trudnoće imaju veću tjelesnu težinu prilikom rođenja.

Trudnoća u velikoj mjeri djeluje na psihičko stanje žene, te Boscaglia i sar. (2003) smatraju da je tjelesno vježbanje najbolji način za održavanje psihičke ravnoteže i vlastitog zadovoljstva trudne žene.

Posebnu grupaciju predstavljaju trudne sportašice koje se nalaze u vrhunskom sistemu treninga. One nikako ne bi smjele prekinuti sa treningom, jer bi to za njih možda čak značilo i završetak karijere, ali opet s druge strane mogućnost učestvovanja na takmičenjima i postizanje vrhunskih rezultata su isključeni. Sportašice bi trebale uz saradnju doktora i trenera odrediti onaj nivo aktivnosti koji je primjeren mjesecu trudnoće, kao i individualnosti same sportašice. To će im omogućiti da održe određen nivo sposobnosti, koje će kanije omogućiti brže vraćanje u specifični sistem treninga i takmičenja (Kardel 2005).

To su samo neka od mnogih istraživanja koje idu u prilog tjelesnom vježbanju u trudnoći. Trudnice imaju korist od tjelesnog vježbanja isto kao i žene koje nisu trudne, što znači da će vježbama poboljšati kardiovaskularnu spsobnost, kontrolisati težinu i mentalno stanje.  

Ciljevi vježbanja u trudnoći
 
- Održati psiho-fizičku kondiciju tokom trudnoće; 
- Bolje regulirati prirast tjelesne težine; 
- Prevenirati bolna leđa u trudnoći; 
- Ublažiti cirkulacijske probleme koji se mogu javiti u trudnoći; 
- Pripremiti mišićne skupine i zglobove bitne za olakšanje poroda; 
- Ubrzati proces oporavak nakon poroda; 
- Pripremiti mišiće ramena, leđa i nogu za aktivnosti koje očekuju ženu kao majku te joj tako omogućiti da uživa u svojoj novoj ulozi bez bolnih poteškoća.

Nastavak teme "Vježbanje u trudnoći" vam donosimo u jednoj od narednih serija "Savjet sedmice". 

Za portal svezabebe.ba piše,
prof. dr. Lejla Šebić