Mame pričaju

Piše: CaraDara

Kad god se započne priča o stanju u porodilištima, bilo kod nas, u Srbiji ili nekoj drugoj zemlji, prve su žene koje prave podjele i tabore. Jedan dio smatra da one koje žele promjene izmišljaju i da stvari nisu tako loše kao što žene pričaju.

Piše: Marija Hudolin/Motherhudolin

Ko prvi ugleda more dobiće sladoled!

Odjeveni u šarene bermude od krep materijala, koje nam je mama sašila po zadnjem šnitu iz Burde ljetnjeg izdanja (a nikada nije primjetila naše kolutanje očima), moja braća i ja bismo se sa zadnjeg sjedišta žute Zastave 128, takmičili ko će prvi ugledati Jadransko more. Iako smo znali da ćemo svi biti nagrađeni, uglavnom se ta igra završavala svađom.

Piše: Icbmother

Provela sam par godina družeći se sa ženama i njihovom djecom po parkićima u kraju. Odgovorno mogu da kažem da nema sujetnijeg skupa žena na tako malom prostoru od tih mojih mama iz parkića.

Piše: Icbmother

Draga moja djeco, skoro da nema dana da ne pomislim na vas. Vi ste dio moje duše i mog bića zauvijek. Nikada vas se nisam odrekla i nikada vas neću zaboraviti. Često zamišljam kako bi bilo divno imati četvoro a ne samo dvoje djece.

Da li biste bili dječaci, djevojčice? Da li bih mogla rukama sve da vas obgrlim?

Piše: Rachel Martin

Draga mama, kada misliš da ništa ne vrijediš, pomisli na ovo:

Način na koji oči tvog djeteta zasijaju kada ga sačekaš posle škole.

Piše: Mama Dajana

Peti dan nakon termina dočekao me poprilično iznenađujuće. Desilo se nešto  neobično. Naime, ugledala sam i prve kapi mlijeka. Napokon! Osjećaj; neopisiv, ponosna na sebe i zahvalna na prilici da sve ovo doživim.

Piše: Mama A./PrirodanPorod.com

Onog trenutka kada sam saznala za drugu trudnoću odlučila sam da će ovaj put biti drugačije, da će porod biti drugačiji. Iako bi neko rekao da je opet sve isto završilo, nije. Praktično da, ali emocionalni, psihički ishod se potpuno razlikovao.

Piše: Mama A./PrirodanPorod.com (identitet mame poznat redakciji portala)

Odakle početi bilo koju priču, pa i porođajnu, nego od početka. Od momenta kad sam saznala da sam trudna u nekoj desetoj sedmici imala sam jedan flash forward do četrdesete sedmice u kojoj me je čekao neminovni porod – i preznojiše mi se dlanovi. Bukvalno. Meni kojoj se inače ne znoje ni tabani ni dlanovi jer nisam taj tip. To me je zaprepastilo. Jedno je znati da imaš loša sjećanja na nešto a sasvim te drugačije pogodi kada shvatiš da na ta sjećanja i tvoje fizičko tijelo vrlo realno odreaguje.

Piše: Mama sa bloga Mommy who hasn’t got a clue

U braku ste nekoliko mjeseci, za sad ste ispijali sa mužem samo čašu meda. Uživate pored voljene osobe, imate svo vrijeme ovog svijeta samo za vas dvoje. Pitate se zašto ljudi u braku toliko kukaju i izgledaju kao smrknuti pitbulovi, pa da ste znali da je bračni život tako lijep venčali biste se još ranije.

Piše: Mama Dajana / Foto: Mama Dajana

Već je bio jedanaesti dan nakon temina, još jedna ležerna nedjelja, 16h iza podne koju sam provodila čitajući. Odjednom sam osjetila kontrakcije, nakon par minuta ponovno. Pogledala sam na sat i pratila, pojavile su se svakih pet minuta. Pomislila sam da je možda došao dan kada ću upoznati svoga anđela.